Interview sa Hrvatskim Izbornikom o preminulim velikanom ragbija Jonahom Lomuom
Izbornik hrvatske ragbi reprezentacije Milan Yelavich imao je jedinstveni privilegij treniranja i rada s nedavno preminulim velikanom ragbija Jonahom Lomuom. Yelavich je za smrt najveće svjetske zvijezde u povijesti saznao na letu kući u Auckland gdje se vraćao iz Hrvatske nakon uspješno odrađenog ciklusa i pobjeda njegovih izabranika protiv Izraela i Malte u Europskom kupu nacija.
Yelavich je Novozelanđanin hrvatskih korijena rođen u Aucklandu, jednako kao i Lomu, no njegovi su preci na Novi Zeland došli s Tonge. Smrt Lomua Yelavicha duboko ga je potresla jer ga je odlično poznavao:
- Najtužniji dan za ragbi, otišao je čovjek koji je najviše napravio za promociju našeg sporta. Imao sam veliku sreću da ga imam u svojoj momčadi North Harbour 2006. kad se prvi put vraćao ragbiju nakon transplantacije bubrega. Bio je fantastičan osjećaj imati ga u momčadi. Čovjek je imao veliko srce, bio je divna osoba.
Yelavich je tada bio trener napadača u North Harbouru:
- Sjećam se da smo tada osvojili 'Ranfurly Shield', najstariji sportski trofej u Novom Zelandu, u finalu smo pobijedili Canturbury. Lomu je bio dio momčadi zajedno s tadašnjim i kasnijim 'All Blacksima' Tonyjem Woodcockom, Lukeom McAlisterom, Gregom Rowlensonom, Anthonyjem Tuatavakijem, Rudyjem Wulfom, Anthonyjem Boricem. Imali smo odličnu momčad.
Yelavich se prisjeća koliko je Lomu bio otvoren i darežljiv:
- Igrali smo tada u Christchurchu, pobijedili i nakon leta kući dočekani smo od tisuća ljudi u Aucklandu. Nakon velike javne fešte još smo nekoliko sati proveli partijajući u omiljenom lokalnom baru, a onda je Lomu za odabrane otvorio vrata kuće i proslava se nastavila kod njega. Počastio nas je kao kraljeve, on je to vrlo često radio svojim suigračima. Moram priznati, mnogi od nas su tada u svitanju novog dana jedva pronašli put kućama. Kod njega je bilo posebno to što se, ma koliko velika zvijezda bio, uvijek podređivao momčadi. Satima bi strpljivo potpisivao autograme i slikao se s navijačima, nije mogao normalno otići do supermarketa, ali nikad nikoga nije odbio.
Yelavich je biranim riječima govorio o Lomuu, dodavši da se i on osjeća kao da mu je “otišao” brat, kao mnogi drugi u svijetu ragbija koji su se oglasili nakon njegove tragične smrti:
- Ragbi više neće biti isti bez njega. On ga je svojom karizmom napravio ovakvim kakav je danas, bio je neviđeno nesebičan čovjek...
Takav je, uostalom i Yelavich. On danas vodi hrvatsku ragbi reprezentaciju bez ikakve naknade. Hrvatski ragbi savez mu samo pokriva troškove dolaska i boravka u Hrvatskoj. On ostavlja svoj posao u Aucklandu i iz čiste ljubavi znanjem i iskustvom pomaže našim ragbijašima:
- Velika mi je čast, to je sve. Moj djed Ante Jelavić došao je u Novi Zeland ranih 1900-ih, mislim 1904. iz Ravče pored Vrgorca. Moja baka je bila Srhoj porijeklom s Hvara. To je najmanje što mogu učiniti iz ljubavi prema zemlji iz koje su moji preci, ali i ragbiju...
Originalni Tekst: